![\"\"](\"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Biblija-blagoslov-300x214.jpg\" "\\"Bo\u017eji")
<\/p>\n<\/p>\n
Biblija je sveta knjiga \u017didova i kr\u0161\u0107ana. Sama rije\u010d Biblija preuzeta je od imena feni\u010dke luke Biblos, na podru\u010dju dana\u0161njeg Libanona, a gramati\u010dki je oblik mno\u017eine gr\u010dke rije\u010di he biblos sa zna\u010denjem knjiga. Na\u0107i \u0107emo u njoj zapravo cijelu biblioteku, niz pojedinih knjiga koje su slo\u017eene odre\u0111enim redom tako da opisuju doga\u0111aje od stvaranja svijeta, preko povijesti Izabranog naroda; donosi proro\u010dke i mudrosne knjige u prvom dijelu, te u drugom dijelu ro\u0111enje, djelovanje, muku i smrt, te uskrsnu\u0107e Isusa Krista, djelovanje mlade Crkve, pisma ili poslanice, te na koncu knjigu Otkrivenja.<\/p>\n
Ovdje je uklju\u010dena klasi\u010dna podjela na Stari i Novi zavjet. U novije vrijeme sve se vi\u0161e govori o Prvom i Drugom zavjetu, ali \u0161to se ti\u010de kr\u0161\u0107ana isto tako o jedinstvu Biblije, o jednoj Bibliji kao Rije\u010di Bo\u017ejoj, Rije\u010di koja stvara na po\u010detku, a onda na kraju u knjizi Otkrivenja ponovno opisuje stvaranje novog neba i nove zemlje. Kr\u0161\u0107anska je Crkva, kao mla\u0111a sestra svoje starije sestre sinagoge, preuzela taj prvi dio klasi\u010dno nazvan \u00bbStari zavjet\u00ab, kao svoju Bibliju, i dodala joj drugi dio u kojem opisuje \u017eivot i djelo Isusa Krista, za nas Spasitelja i Otkupitelja, za \u017didove samo (neuspjelog) proroka.<\/p>\n
Ova je knji\u017enica nastajala u razdoblju du\u017eem od tisu\u0107u godina, po\u010dev\u0161i s usmenim tradicijama koje su tek kasnije zapisane i tako postale dio Pisma.<\/p>\n
To Pismo je za vjernika Rije\u010d Bo\u017eja, koja se ljudima objavila i na taj na\u010din ostala trajno s nama. U nizu knjiga na\u0107i \u0107emo 39 ili 46 pojedina\u010dnih knjiga u Prvom ili Starom zavjetu, te 27 u Drugom ili Novom zavjetu. Popis (od hebrejske odnosno gr\u010dke rije\u010di kanon, sa zna\u010denjem popis od Boga nadahnutih knjiga) knjiga Starog (Prvog) zavjeta varira kod \u017didova i kr\u0161\u0107ana, jer \u017didovi u svoj popis ne ubrajaju knjige \u010dije originale nisu imali na hebrejskom odnosno aramejskom jeziku (aramejski je bio govorni jezik \u017didova u Isusovo vrijeme). Knjige: Tobija, Judita, dodaci Estere, Prva i Druga knjiga Makabejaca, Mudrost, Sirah, Baruh, kao i dijelove Estere i Daniela ne nalazimo u \u017didovskom kanonu. Katoli\u010dka Crkva ih smatra nadahnutima i naziva deuterokanonskima, dok reformirane Crkve slijede, \u0161to se ti\u010de popisa, \u017didovski kanon.<\/p>\n
Bog se slu\u017ei ljudima koji sredstvima koja su im na raspolaganju bilje\u017ee Bo\u017eju rije\u010d i tako je ostavljaju sljede\u0107im nara\u0161tajima. Knjige Starog (Prvog) zavjeta napisane su hebrejskim jezikom, ne\u0161to malo teksta aramejskim (dijelovi knjige Ezrine i dijelovi knjige Danijelove), a dio knjiga, kako je ve\u0107 spomenuto, napisan je gr\u010dkim jezikom.<\/p>\n
Knjige Novog (Drugog) zavjeta napisane su gr\u010dkim, slu\u017ebenim jezikom koji je Rimsko Carstvo tada upotrebljavalo. Ve\u0107 u 3.\/2. stolje\u0107u pr. Kr. nastaju prvi prijevodi biblijskih tekstova na gr\u010dki jezik, koji je bio govorni jezik u helenisti\u010dkom periodu, a mnogi su \u017didovi \u017eivjeli u dijaspori (izvan vlastite mati\u010dne zemlje), te nisu dovoljno poznavali hebrejski jezik. Taj je prijevod poznat pod nazivom Septuaginta, kratica je LXX, a zna\u010denje same rije\u010di je prijevod Sedamdesetorice. Prema legendi izradila su ga sedamdeset dvojica \u017didova koji su poznavali gr\u010dki jezik i tako svete tekstove u\u010dinili pristupa\u010dnima \u0161irem krugu \u017didova koji su \u017eivjeli u egipatskoj Aleksandriji, odnosno op\u0107enito u dijaspori.<\/p>\n
Drugi va\u017ean prijevod je Vulgata, kratica je Vg, a zna\u010denje rije\u010di je pu\u010dki prijevod. To je prijevod na latinski jezik, koji kasnije postaje slu\u017ebeni jezik Rimskog Carstva. Autor je Vulgate sv. Jeronim (4.\/5. st. po. Kr.), koji taj prijevod radi po nalogu pape Damaza, a zapravo je to revizija tada poznatog latinskog prijevoda Vetus latina (stari latinski prijevod).<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/Sveto-pismo-300px1.jpg\" "\\"Sveto")
Sve do Gutenberga (prvi tiskani prijevod imamo 1452-1455.) Biblije su bile ru\u010dno prepisivane uglavnom od monaha po samostanima. Prepisiva\u010di kao materijal upotrebljavaju pergamenu (obra\u0111enu \u017eivotinjsku ko\u017eu) ili papirus, materijal proizveden posebnim postupkom od istoimene trske. Pergamena je bila skupa, a papirus je izlo\u017een relativno brzom propadanju. Takvi se prijepisi Biblije zovu Kodeksi. Tek od 15. stolje\u0107a imamo tiskana izdanja Biblija.<\/p>\n
Od sa\u010duvanih rukopisa va\u017eno je spomenuti one najstarije: od hebrejskih rukopisa imamo papirus Nash, prona\u0111en u Egiptu god. 1902. (sadr\u017ei Dekalog = Deset Bo\u017ejih zapovijedi), Lenjingradski kodeks je iz 11. stolje\u0107a, a prepisan je u Kairu, a od 1947. god. su u pe\u0107inama kod Mrtvog mora (Kumran) otkriveni rukopisi na hebrejskom jeziku iz svih biblijskih knjiga osim Esterine, koji su nastali izme\u0111u god. 200. pr. Kr. i 200. god. po. Kr., te \u010dine najstarije sa\u010duvane rukopise na hebrejskom jeziku.<\/p>\n
Od gr\u010dkih rukopisa va\u017eno je spomenuti Papirus Rylands koji sadr\u017ei najstariji poznati odlomak Novog zavjeta (iz Ivanova evan\u0111elja), prona\u0111en je po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a u Egiptu, a pretpostavlja se da je napisan u 2. stolje\u0107u. Papirus Bodmer potje\u010de iz vremena oko 200. god. po. Kr., a sadr\u017ei dijelove Ivanova evan\u0111elja. Isto su tako va\u017eni Vatikanski kodeks (\u010duva se u Vatikanskoj knji\u017enici), koji sadr\u017ei cijeli Stari zavjet (prijevod LXX) i Novi zavjet, te Sinajski kodeks, koji tako\u0111er sadr\u017ei Stari i Novi zavjet.<\/p>\n
Od hrvatskih prijevoda treba spomenuti: Bartola Ka\u0161i\u0107a (1575-1650.) koji prevodi Bibliju, Vulgatu s latinskog, ali je ona objavljena tek 1999. u Njema\u010dkoj.
\nU Budimu god. 1831. izlazi prijevod Matije Petra Katan\u010di\u0107a i to Stari zavjet u 4 sveska, a Novi u dva sveska. Kako autor sam ka\u017ee, to je prijevod Vulgate, dakle s latinskog jezika.<\/p>\n
Ivan Matija \u0160kari\u0107 objavio je u Be\u010du (1858-1861.) prijevod Vulgate, dakle s latinskog jezika, u dvanaest svezaka.<\/p>\n
Ivan Evan\u0111elist \u0160ari\u0107, sarajevski nadbiskup, prevodi cijelu Bibliju, koja ja izi\u0161la u Sarajevu 1941-1943 u tri sveska.<\/p>\n
Od 1968. imamo Bibliju Stvarnosti, koju preuzima izdava\u010dka ku\u0107a Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost. U vezi s prijevodom pojedinih knjiga tu je prijevod Petoknji\u017eja Silvija Grubi\u0161i\u0107a, Psalama Filiberta Gassa, sve ostalo iz Starog zavjeta je iz rukopisa Antuna Sovi\u0107a, a tekst Novog zavjeta je prijevod Ljudevita Rup\u010di\u0107a.<\/p>\n
Hrvatsko izdanje Jeruzalemske Biblije preuzima biblijski tekst Biblije Stvarnosti odnosno Kr\u0161\u0107anske sada\u0161njosti. Razlika je u tome \u0161to je tekst Novog zavjeta prijevod Bonaventure Dude i Jerke Fu\u0107aka. U bilje\u0161kama imamo prijevod komentara izdanja La Bible de J\u00e9rusalem. To se izdanje pojavilo 1994. god., a izdava\u010d je Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost.<\/p>\n
Osim kompletne Biblije imamo i prijevode samo Novog zavjeta. Tako imamo koncem devetnaestog i po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a (1895-1907.) prijevod Josipa Stadlera (Evan\u0111elja i Djela apostolska) u Sarajevu, zatim prijevod Franje Zagode (Zagreb 1925.), Ljudevita Rup\u010di\u0107a (Sarajevo 1961.), Bonaventure Dude i Jerka Fu\u0107aka (Zagreb 1973.), prijevod Tomislava Ladana (Evan\u0111elje po Ivanu, Marku, Luki, te Apokalipsa, Mostar 1980-1992.), prijevod Gracijana Raspudi\u0107a (Mostar 1987.), te Novi zavjet s uvodima i bilje\u0161kama Ekumenskog prijevoda Biblije, Zagreb 1992. (tekst Novog zavjeta je prijevod Duda-Fu\u0107ak).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Biblija je sveta knjiga \u017didova i kr\u0161\u0107ana. Sama rije\u010d Biblija preuzeta je od imena feni\u010dke luke Biblos, na podru\u010dju dana\u0161njeg Libanona, a gramati\u010dki je oblik mno\u017eine gr\u010dke rije\u010di he biblos sa zna\u010denjem knjiga. Na\u0107i \u0107emo u njoj zapravo cijelu biblioteku,<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-33","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/33","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33"}],"version-history":[{"count":13,"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/33\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":318,"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/33\/revisions\/318"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.hbd.hr\/home\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}