Evanđelje po Luki 16,1-13

¹ Dalje reče svojim učenicima: »Bio je neki bogati čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je kod njega bio optužen da mu prosipa imanje. ² On ga dade dozvati i reče mu: Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj. ³ Tada upravitelj pomisli u sebi: Što da počnem kad mi moj gospodar oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi se stidim. ⁴ Znam što ću činiti da me prime u svoje kuće kad mi oduzme upravu. ⁵ I dozva redom dužnike svoga gospodara. Prvoga zapita: Koliko si dužan mome gospodaru? ⁶ On odgovori: Sto bata ulja. Reče mu: Uzmi svoje pismo, sjedi i piši brzo pedeset! ⁷ Drugoga zapita: Koliko si ti dužan? On odgovori: Sto kora pšenice. Reče mu: Uzmi svoje pismo i piši osamdeset! ⁸ Gospodar prizna da je nepravedni upravitelj radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti.
⁹ I ja vama kažem: Stecite sebi prijatelje svjetovnim bogatstvom da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove! ¹⁰ Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. ¹¹ Ako vjerno ne upravljate svjetovnim bogatstvom, tko će vam onda povjeriti istinito dobro? ¹² I ako vjerno ne upravljate tuđim dobrom, tko će vam onda dati što je vaše?
¹³ Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara! Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«