1 Isus im počne opet govoriti u prispodobama. Reče: 2 »Kraljevstvo je nebesko kao kralj koji pripremi svadbu svome sinu. 3 On posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali oni ne htjedoše doći. 4 Opet posla druge sluge kojima zapovjedi: Kažite uzvanicima: Zgotovio sam gozbu; moji junci i hranjenici poklani su i sve je gotovo. Dođite na svadbu! 5 Ali oni nisu marili za to i otidoše jedan na svoje imanje, drugi k svojoj trgovini. 6 A ostali napadoše njegove sluge, zlostaviše ih i pobiše. 7 Tada se kralj razgnjevi. Posla svoje čete, dade ubojice pogubiti i njihov grad zapaliti. 8 Tada reče svojim slugama: Svadba je, doduše, zgotovljena, ali uzvanici je nisu bili dostojni. 9 Idite dakle na raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete! 10 Sluge izađoše na putove i dovedoše sve koje nađoše: dobre i zle. Tako se napuni svadbena dvorana gostima. 11 Tada uđe kralj da pogleda goste. Pogled mu pade na jednoga koji nije bio odjeven u svadbeno ruho. 12 Reče mu: Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On je šutio. 13 Tada zapovjedi kralj slugama: Svežite mu ruke i noge i bacite ga napolje u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba. 14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.«

Evanđelje po Mateju 22,1-4