1 »Kraljevstvo je nebesko kao domaćin koji rano ujutro izađe da unajmi poslenike za svoj vinograd. 2 On se pogodi s poslenicima po denar na dan i posla ih u svoj vinograd. 3 Oko treće ure izađe opet. Tada vidje druge gdje stoje besposleni na trgu 4 i reče im: Idite i vi u moj vinograd; dat ću vam što bude pravo. 5 Oni otiđoše. Oko šeste i devete ure izađe opet i učini isto tako. 6 Kad je izašao oko jedanaeste ure, nađe opet druge gdje stoje. On ih upita: Što stojite ovdje vazdan besposleni? 7 Oni mu odgovoriše: Nitko nas ne unajmi. On im odvrati: Idite i vi u moj vinograd! 8 Uvečer reče gospodar vinograda svojemu upravitelju: Dozovi poslenike i isplati im plaću, od posljednjih do prvih! 9 Tada dođoše oni od jedanaeste ure i svaki primi po denar. 10 A kad dođoše prvi, pomisliše da će više primiti. Ali i od njih svaki primi po denar. 11 Kad ga primiše, uzeše mrmljati na domaćina 12 i rekoše: Ovi su posljednji radili samo jednu jedinu uru i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnosili teret i žegu dana. 13 Prijatelju, odvrati on jednome od njih, ja tebi ne činim krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14 Uzmi što je tvoje i idi! A ja hoću i ovome posljednjemu dati kao tebi. 15 Ili, zar ja ne smijem činiti sa svojim vlasništvom što hoću? Zar je tvoje oko zavidno što sam ja dobar? 16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«

Evanđelje po Mateju 20,1-16