Evanđelje po Ivanu 12,20-33

²⁰ Među onima što su bili uzišli da se klanjaju na blagdan bili su i neki Grci. ²¹ Oni pristupiše k Filipu koji je bio iz Betsaide u Galileji i zamoliše ga: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« ²² Dođe Filip i kaza Andriji. Andrija i Filip opet kazaše Isusu. ²³ Isus im reče: »Dođe čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴ Zaista, zaista kažem vam: Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostane za se samo. Ako li umre, mnogo roda donosi. ²⁵ Tko ljubi svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶ Tko mi hoće služiti, neka ide za mnom! Gdje sam ja, ondje neka bude i moj sluga! Tko služi meni, proslavit će ga moj Otac.
²⁷ Sad je moja duša duboko potresena. Što da kažem? Oče, sačuvaj me od ovoga časa? Ali zato dođoh u ovaj čas. ²⁸ Oče, proslavi svoje ime!« Tada dođe glas s neba: »I proslavio sam ga, i opet ću ga proslaviti.« ²⁹ Narod koji je stajao i čuo pomisli da je zagrmjelo. Drugi rekoše: »Anđeo mu je govorio.« ³⁰ A Isus reče: »Nije došao ovaj glas zbog mene, nego zbog vas. ³¹ Sad se sudi ovome svijetu, sad će biti istjeran knez ovoga svijeta. ³² A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.« ³³ – Tim riječima htjede nagovijestiti kakvom će smrću umrijeti.