Evanđelje po Ivanu 6,1-15

¹ Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora. ² Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima. ³ Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima. ⁴ A bio je blizu Vazam, židovski blagdan. ⁵ I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: »Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?« ⁶ – A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti. – ⁷ Filip mu odgovori: »Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.« ⁸ Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče: ⁹ »Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?« ¹⁰ Isus reče: »Rasporedite ljude da posjedaju!« Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća. ¹¹ A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše. ¹² Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: »Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!« ¹³ Skupiše dakle i napuniše dvanaest košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli. ¹⁴ Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: »Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.« ¹⁵ Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru – posve sam.