Evanđelje po Luki 2,22-40

²² Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. ²³ Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: »Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.« ²⁴ I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića.
²⁵ Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. ²⁶ Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. ²⁷ Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. ²⁸ Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:
²⁹ »Sada možeš, Gospodine,
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.
³⁰ Moje oči vidješe spasenje,
³¹ koje si pripravio pred svima narodima:
³² Svjetlo da prosvijetli neznabošce,
slavu tvoga naroda Izraela.«
³³ Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. ³⁴ Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. ³⁵ A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«
³⁶ Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem ³⁷ i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.
³⁸ I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema. ³⁹ Nakon što su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
⁴⁰ Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i Božja je milost počivala na njemu.