17 Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: »Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?« 18 Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga. 19 Znaš zapovijedi: Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!« 20 Onaj mu odvrati: »Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.« 21 Tada ga Isus pogleda ljubazno i reče mu: »Jedno ti još treba. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi svoj križ i slijedi mene!« 22 Na tu riječ posta čovjek žalostan i ode tužan jer je posjedovao mnoga dobra.
23 Isus pogleda naokolo i reče svojim učenicima: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo!« 24 Učenici se uplašiše od njegovih riječi. A Isus im ponovi: »Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo! 25 Lakše deva prođe kroz iglene uši, negoli bogataš uđe u Božje kraljevstvo.« 26 Oni se još više uplašiše i rekoše jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?« 27 Isus pogleda na njih i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće.« 28 Tada mu reče Petar: »Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.« 29 Isus potvrdi: »Zaista kažem vam: Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, 30 a da ne primi sve stostruko: već sada u ovom svijetu – iako s progonima – kuću, braću, sestre, majke, djecu i polja, a u budućem svijetu vječni život.

Evanđelje po Marku 10,17-30