Evanđelje po Ivanu 1,6-8.19-28

⁶ Poslan bi čovjek od Boga komu bijaše ime Ivan. ⁷ On dođe za svjedočanstvo, da svjedoči za svjetlo, da svi vjeruju po njemu. ⁸ On ne bijaše svjetlo, nego da svjedoči za svjetlo.
¹⁹ Ovako glasi Ivanovo svjedočanstvo, kad Židovi iz Jeruzalema poslaše k njemu svećenike i levite da ga zapitaju: »Tko si ti?« ²⁰ On prizna i ne zataji. Prizna: »Ja nisam Mesija.« ²¹ Tada ga upitaše: »Što dakle? Jesi li možda Ilija?« On odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« On odgovori: »Nisam.« ²² Onda mu rekoše: »Tko si dakle? Mi ipak moramo donijeti odgovor onima koji nas poslaše. Što kažeš sam za sebe?« ²³ On odgovori:
»Ja sam glas onoga što viče u pustinji:
Poravnajte Gospodnji put,
kao što kaza prorok Izaija.«
²⁴ Bili su to izaslanici farizejâ. ²⁵ Zapitaše ga dalje: »Zašto dakle krstiš, kad ti nisi Mesija, ni Ilija, ni prorok?« ²⁶ Ivan im odgovori: »Ja krstim samo vodom. A među vama već stoji onaj koga vi ne poznajete. ²⁷ On dolazi za mnom. Ja nisam dostojan odriješiti remenje na njegovoj obući.« ²⁸ To se dogodi u Betaniji, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.